Laskó Sažetak
Laskó
Sažetak
Sažetak
Kada se Mađarska država prisječala milenija svoga postojanja, brojnim slavljenicima priključili su se i mađari u Hrvatskoj, odnosno mađari u hrvatskom dijelu Baranje i u Slavoniji. Pripadnici ove etničke skupine spadaju također među preživjele, jer su sačuvali tisuću ljeta svoja naselja, imena, vjeru, običaje i maternji jezik. Od njihovih sela postoji više takovih, – Zmajevac, Kneževi Vinogradi, Lug – koji su postali čuveni širom Mađarske države unatoč nacionalne devastacije u XV i XVI vijeku. Među njima je zahvaljujući svojoj duhovno-kulturnoj radionici Lug bio taj, koji je na stranicama našeg kulturnog, prosvjetnog i crkvenog spisateljstva, iako na kraće vrijeme, zauzimao značajno mjesto. I današnji prolaznik iz daljine uočava crkvu, koja stoji na uzvišenju poput orijaša raširenih ruku. Samo ovdašnji stanovnici koriste izraz „dörömb” za ovo brdašce, koje predstavlja najznamenitije kulturno-povijesno mjesto hrvatske Baranje. Nekada je na ovome mjestu stojala i tvrđava Rimljana na čije temelje su kasnije podigli zidove crkve. 1475. izgrađena je raskošna crkva usred Luga. Dobrobit gradića, utemeljen na ribarstvu i trgovini Dunavom, bitno je pridonio osvajanju njegove vodeće uloge. Do 17. vijeka franjevci su u toj crkvi čuvali svoj čudotvorni kip Svete Marije. Nije slučajno, da je reformacija na jugu Mađarske počela na ovome mjestu. Mihály Sztárai je ovdje objavio svoje novo učenje. Građani varošice nisu samo duhovno stali na stranu propovjednika, nego su ga i materijalno potpomagali. Na brežuljku crkve je pjevao psalme, koje je sam preveo na mađarski jezik,
a vjerojatno su se ovdje prvi puta čuli i dijalozi prvih mađarski školskih drama. U naselju, koje je do naših dana poprimilo mjere manjega sela, rodili su se članovi poznate obitelji Laskai (Laškai). Moguće je da je Demeter Laskai bio odgojen u mjesnom franjevačkom samostanu. Njegov kodeks je pronađen prije par godina u Šibenskom franjevačkom samostanu, na obali Jadranskog mora. U ovom kodeksu je njegovom rukom upisan zapis stihova od pet redaka, koji predstavlja po redu drugu najstariju pisanu uspomenu mađarskog jezika toga oblika. Rodno mjesto Osváta Laskaia je također Lug. Bila je istaknuta osoba reda Svetoga Franje, koji je objavio propovjede europskoga glasa svoga vremena. Sredinom XVI stoljeća Jánoš Laskai je rođen također u ovom mjestu. Književna povijest ga bilježi kao prevoditelja Ezopa. Péter Laskai-Csókás sastavljač je mađarskih riječnih članaka u deseterojezičnom Calepinus-riječniku. Osim njih su se ovdje kao propovjednici ili učitelji kraće ili duže vrijeme zadržavale ovdje istaknute osobe mađarske književnosti, prosvjetno-povjesne i teološke znanosti.
Nakon 17. stoljeća udaljavanjem vodotoka Dunava od mjesta, gospodarski i kulturni značaj Luga opada. Polagano izbljeđuje duhovni sjaj, koji će ponovno zasjati pojavom Ácsovih u naselju u XIX vijeku. Otac László napisao je povjest sela. Stariji sin Gedeon postao je pastorom Lajosa Kossutha u izgnanstvu, te je ostavio slijedećim pokoljenjima svoj dnevnik s oko pet tisuća stranica izuzetnog značaja za izučavanje povjesti toga doba. Njegov brat Zsigmond, učiteljevao je s Jánošom Aranyem u Nagykőrösu, i bio je vrsni prevoditelj, tumač Shakespeareovih dijela na mađarskom jeziku.
Broj stanovnika Luga neprekidno opada kao i broj stanovnika hrvatske Baranje. Najzad se bitno smanjio kao rezultat srpskih napada 1991. godine. Od mađara koji žive izvan granica Mađarske ovi mađari su u najvećoj opasnosti. Njihov opstanak ovisi u prvom redu od vodstva države u kojoj žive, a po tome o brižljivosti matične države. Ovo ratom ispaćeno, iskrvareno mađarstvo se mora suočiti sa sobom. Mora primiti k’ znanju da se nezaustavljivo smanjuje: stari, mnogi od mladog naraštaja postaju nevjerni svome maternjem jeziku, svojim običajima, navikama, školama, crkvama. Sve te činjenice grade puteve asimilacije. U Hrvatskoj sada postoji objektivna mogućnost da ovdašnji mađari upravljaju svojom sudbinom. Ukoliko ne preuzmu odgovornost na sebe u održanju tisućljetnih temelja na koje se može graditi, ukoliko se ne budu mogli među sobom sporazumjeti i pronalaziti riješenja po cijeni uzajamnih kompromisa, očekuje ih smrtna postelja. Dodijeljena im je sudbina da s ostalim dijelom nacije pređu preko simboličnog milenijskog praga u spoznaji vrijednosti života i opstanka. Mogućnost daljnjeg opstanka je u međusobnom izmirenju, u uzajamnom opraštanju. Samo se šansa ne smije propustiti.
